Srce nece dalje da zivi..
Flasa piva stoji na stolu.. otac lezi na kaucu.. mati nam sprema da jedemo..u kuci je opet onaj miris mirzne..nevolje..i nesrece.. osjetim kako svakog momenta… nemogu izgovoriti..neznam.. udisem miris rakije i piva.. taj miris mi udara u srce..srce lupa jace..kad odjednom stane..dok se nekad sjeti da opet pocne kucati.. ti odudari srca me bole.. oci…
OVO JE ZADNJI PUT DA SI DIGLA RUKU NA MENE!! bile su njene rijeci…
patila je toliko godina .. udarce podnosila.. hiljadu puta sva modra u skolu isla..dosta joj je bilo..ali nije znala sta da uradi..bila je jos mlada..da pobjegne nije smjela..podnosila je udarce.. koji su svaki dan sve jaci i jaci bili.. bolilo je danima sve..nije mogla na noge..a toliko je posla ceka..ako neuradi..gotova je..danima uplakanog lica borila…
Sta se nalazi iza divnog neba?
Sta se nalazi iza divnog neba..dali su to andeli ili nesto skroz drugo .. dali su to mozda sejtani koji nas posmatraju.. ili su to ipak andjeli koji nas cuvaju … niko nezna a svi bi volili znati .. dali ce mo jednog dana moci dotac divno nebo .. i osjetit njegovu njeznu kozu…dali ce…
Mama,otisla sam!
Setam se pustim ulicama..bez cilja..bez prijatelja..samo suze su mi tu..hladne..uzasno bolne…Bjezim..u patnji i bolu..trazeci put srece..put osmjeha..put snova.. setam ..ali neznam gdje cu..hoculi desno ili ljevo? neznam.. ali idem dalje bez stajanja..bjezim..uzalud gledam na svaku stranu ulice..strah vri u meni..jede me iznutra.. nemogu podnijeti bol..padam na zemlju..suze kao kisa liju niz lice.. pitam se kako…
Prevara
Sijedim na plazi..gledam u divlje talase..i razmisljam o nama..dane kad smo bili sretni..dane kad smo bili..JEDNO ! sijecanja mi se vracaju .. preljepe noci dok smo tiho setali plazom..dok smo satima lezali na pustoj obali..dok si mi polako milovao lice i govorio da me volis..bio je to pocetak..ali sam vec negdje daleko vidjela i kraj..uzasna…
Odlazak
Bio je to pocetak novog mjeseca..noc je padala polako,sjecam se da je taj dan prvi snjeg padao..posmatrala sam velikim ocima pahuljice koje su se topile na putu..ne..nisam htjela otici…nisam htjela napustiti Bosnu ..bol mi je stezala srce.. jace i jace.. moje sretno lice male djevocice se polako pretvaralo u naj nesretnije djete..Zeljela sam pobjeci..negdje…bilo gdje..samo da ne…
Ko je on?
Setam se ulicom..dok mrak polako preklaplja zemlju..dok hladni vjetar prolazi kroz moju kosu…razmisljam o zivotu .. postavljam sebi razna pitanja.. trazim odgovore.. ali ih nigdje nema.. satima gledam u nebo i u zvijezde koje se lagano jedna po jedna gase..kao da nema zivota..tisina..samo se lisce cuje .. ii koraci .. KORACI?? okrenula sam se.. ljevo…
Gorka bol…
usamljena sjedim na ledenoj klupi dok mi misli prolaze kroz glavu… ledeni vjetar kao da zeli da ude u mene..kao da zeli da ostane u meni zauvjek.. pomislim na tebe..osjetim jedan jak grc u mom srcu..jednu bol…koju opisati nemogu.. moglo bi se reci da je to bol koju osjecas kada te neko napusti…ostavi te da…
Zauvjek..
Zakljucala je vrata kupatila..uzela je zilet u ruku..drzala ga je cvrsto..vrlo cvrsto..da..to je bio dan..to je bio trenutak..dosta joj je bilo..dosta!..drzala ga je cvrsto..bol u srcu je sve veca i veca bila..bol joj je stegnulo srce..jace..jos jace…toliko jako da je od bola vrisnula..nije mogla vise..nije..priblizila je zilet ruci..da..to je bio trenutak..njen zadnji trenutak zivota..nije imala…